Franjo Cigić već dugo godina živi u gradu Vancouveru, British Colombia, Kanada.

HERCEGOVAČKI HRVAT FRANJO CIGIĆ U BORBI ZA HRVATSKU DRŽAVU

Posted by Otporaš

Date: svibanj 12, 2017

H E R C E G O V A Č K I H R V A T F R A N J O C I G I Ć U B O R B I Z A H R V A T S K U DR Ž A V U

Franjo Cigić je rođen 1928 godine u selu Proboju kod Ljubuškog. Otišao je u vojsku HOS-a u listopadu 1944. Bio jr zarobljen kod Dravograda u svibnju 1956. Prošao je Križni Put i fala dragome Bogu ostao je živ. Životario je u propaloj titovj Jugoslavio sve do 1957. Da bi se spasio sviju muka i poteškoća koje su mu titove vlasti zadavala, 1957 godine odlučio je emigrirati. Pravilno sam rekao: “Emigrirati”, jer Franjo Cigić nije napustio Hrvatsku koju je voljeo više nego sama sebe. Franjo Cigić je napustio titovu Jugoslaviju jer u njoj nije mogao više podnositi pritiske, poniženja i političke nazore KPJ. Došao je u Njemačku, bio tu i radio godinu/dvije, zatim imigrirao u Kanadu. Pravilno sam rekao “Imigrirao”, jer za nas hrvatske političke emigrante ima velika razlika između “Emigrirati” i “Imigrirati”. Emigrant je politički pojam, dok Imigrant je gospodarski pojam.

Franjo Cigić već dugo godina živi u gradu Vancouveru, British Colombia, Kanada. Ova gore slika krasi kući Franje Cigića. Povijestni likovi slike su sami po sebi razumljivi. Franjo Cigić se je bavio ribolovom i tim vrlo teškim radom zarađivao onoliko koliko mu je bilo potrebno za odgojiti i uzdržavati svoju obitelj.

– Slika na lijevo pri dnu je njegov brod kojeg je stavio za prodaju 2006. godine, jer više nije mogao baviti se ribolovom.

– Slika na desno do brod je posjeta Bleiburgu 2007. godine. Franjo sjedi pred spomenikom žrtava jugoslavenske mržnje, pobijene hrvatske vojske i civila.

– Treća i četvrta slika su osamnaestogodišnjak Franjo Cigić u odori HOS-a NDH.

– Slijedeći dvije slike su njegov brod za ribolov.

– Iznad ovih slika se vidi zemljovidna karta NDH za koju se je borio Franjo Cigić, Hercegovački Hrvat.

– Sami izgled ovih slika su držale Franju Cigića uvijek uspravna, uzdignute glave, ponosna i otporna na sve nedaće i tegobe.

. To je bio i ostao Franjo Cigić kojeg nisu mogle lomiti ni bure ni oluje.

Ova slika prikazuje Franju Cigića u njegovim odmaklim godinama, 89 godini. Ta razdoblja od 72 godine njegovog zarobljeništva u svibnju 1945. godine pa do danas su imali svoje vremenske potrebe i vremenske odraze, ali je Franjo Cigić kroz sva ta razdoblja ostao vjeran svojem HRVATSKOM DUHU kojeg je poprimio od svojih roditelja. Sve tegobe kroz koje je prolazio Franjo Cigić, lomio ih je i gazio zahvaljujući čvrstoj vjeri i ljubavi prema Hrvatskoj. Zapreke nije bilo koju Franjo Cigić u svojem životu nije znao i uspio svaldati.

Svi ti njegovi napori u životu su ga obogatili jednim velikim životnim iskustvom. Pošto poznajem Franju Cigića preko četiri desetljeća, poznajem ga vrlo čvrsta, odvažna, nesebična i vrlo darežljiva u pomaganju hrvatskih potreba. kako nesebičan Hrvat, sve što ga danas zanima je to da svoje životno iskustvo napiše na papir i ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima onaj dio njegovih uspomena iz kojih bi mladi hrvatski naraštaj mogao crpiti izvor snage, kako se hrvatska baština iz Hercegovine i hrvatski identitet iz Hercegovine nebi ugasio, nego kako bi se BAKLJA HRVATSTVA PRENOSILA IZ KOLJENA NA KOLJENO. To je danas jedina ideja Franje Ciguća da nešto ostavi zapisano. Već je napisao dvije teke svojih uspomena u kojima opisuje svoj život od najmlađih dana i što je najzanimljivije je to da on opisuje i razlog zašto je kao maloljetnik se dobrovoljno prijavio u Hrvatsku Vojnicu kako bi kao Hercegovački Hrvat mogao biti sudionik u borbi i obrani Hrvatske Drževe.

Dobro pogledajte ovaj divan na kojem sjedi Franjo Cigić. On je skoro nepokretan, ali gori kao LUČ da svoje hrvatsko/životno iskustvo ostavi nadolazećim hrvatskim naraštajima. Ne razumije se skor ništa u današnju kompjutorsku tehniku. Sve piše svojom ostarijelom i staračkom rukom, jer se – kako mi je preko telefona neki dan rekao – osjeća dužnim Hrvatskoj dati ona što njoj pripada, a to su njegove uspomene koje je on iz ljubavi radio i sačuvao za Hrvatsku a nona će te uspomne prenijeti na nadolazeća hrvatska naraštaja. To je nastavak posla i rada naših predhodnika počevši sve od prvog hrvatskog kralja Tomislava pa sve do predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Što nije moglo jedno pokoljenje istvariti, za sigurno će ostvariti drugo, treće i slijedeća pokoljenja. Zato Franjo Cigić piše i treću teku i moli drago Boga da doživi to sve napisati i zapisano srediti i ostaviti mlađima da čitaju. Jer ako nisi ništa napisao, nećeš ništa ni pročitati. Ako ništa ne pročitaš, ništa nećeš ni znati, ako niša ne znaš, onda si tuđi rob i sluga tuđina.

Ovo sam napisao za mojeg dobrog i vrlo dragog prijatelja Franju Cigića iz Vancouvera.

Mile Boban, Otporaš.